Anđeo dobrote živi u osmjesima naših najbližih – brižnih baka, dobrih majki i očeva, djedova, prijatelja i svih koji nam svojom ljubavlju i brigom olakšavaju i uljepšavaju život. Često, skoro svakodnevno osjećamo djelovanje Anđela posredstvom naših najbližih. No Anđeo nas ponekad neočekivano dodirne i putem sasvim nepoznatih osoba, ljudi koje susretnemo slučajno i od kojih ništa ne očekujemo. Pa ipak nas dotaknu gestama ljubaznosti, pomoći i dobrote. Tada se kroz lik nepoznatog očituje sam Anđeo. I obraća nam se vrlo direktno.

Kad učinimo nešto dobro najbolji dio nas dodiruje srce drugog čovjeka, čime jednako dobiva onaj koji daje kao i onoj koji prima. Dobrota je najveća kad djeluje ne očekujući uzvrat. Ona nikad nije uzaludna, ni mala, jer uvijek ima posljedicu i ostavlja trag.

Kad za nekog učinimo nešto dobro, anđeoski dodir prenijeli smo dalje. Zato nije potrebno čekati prilike za nešto krupno i veliko, treba djelovati u sitnicama, gdje god se može, svakodnevno. Dodirivati meko, govoriti ljubazno i blago, i osjećati svijet širinom srca koje je dom Anđelu dobrote.