Edit
What is important in some Artist biography?
Place of birth, schools, environment? Exhibitions?
With me everything is somehow bound with one another, united in differences. I needed years to solve this…
Contact
Nalješkovićeva 5
10000 Zagreb
Croatia
Tel.: +385 98 408 260Vienna: +43 6991 38 666 33
edit@editglavurtic.com
| MAHZIAN, ANĐEO BUDNOSTI | | Print | |
| Sunday, 23 January 2011 04:00 |
|
Veliki grad živi u atmosferi razdraganog veselja i iščekivanja. Nekoliko ulica dalje od centra - sasvim drugačija slika. Iluzija razdraganosti i svečanosti dolazećih blagdana kao da je izbrisana gumicom. Samo praznina noćnih ulica punih osamljenosti. Osjećaj hladnoće i izgubljenosti svakom tko nema sreću da ima dom, obitelj, posao, barem privid normalnog života… Neku večer žurnim korakom vraćala sam se kući, spuštao se sumrak. Odjednom se stvorio ispred mene s riječima - imaš što sitnog za kruh? Trgla sam se. Bio je zarastao u bradu i prljav, u tankoj jakni i napola promočen jer je padala kišica pomiješana sa snijegom. Za čudo nije me uplašio, jer je imao krotke oči. A za mene se oduvijek sve odvijalo u pogledu, jer vjerujem onom što vidim u nečijim očima, makar to bio dugokosi odrpanac izronio iz mraka. Dala sam mu neki sitniš, otprilike u vrijednosti jedne kave. Na to ga je ozario osmjeh, promrmljao je nešto kao hvala i produžio svojim putem. Ne zamaram se uzaludnim mislima da će umjesto kruha sigurno odabrati alkohol. Ako je to ono čime će kupiti nekoliko minuta sreće i pritom zaboraviti hladne ulice, bilo mu od mene blagoslovljeno. Obična, mala priča ni po čemu posebna, ni po čemu osobita. Jedan susret nevažan, a ipak potiče na razmišljanje. O načinu na koji živimo svoje živote. Jer, ne napušta me misao da je uz manje sreće, možda moglo biti i obrnuto? Što je tog čovjeka odvelo na ulicu? Pogrešne procjene, lijenost, porok, inertnost, nešto sasvim deseto? Nije izgledao kao da ga netko čeka, ni da ima drugi cilj, osim da užica piće. Vrijednost jedne kave nije velika, i nije poanta priče u darovanju, nego u budnosti. Čini mi se da je pravi smisao Božića probuditi se i vidjeti da postoje drugi ljudi, vidjeti onoga tko je u potrebi, ne prosuđivati o njemu, i ne okrenuti glavu i proći pored. To tiho, pristojno ignoriranje gore je od svega drugog. I zatvorenost u vlastiti svijet krhke, lažne sigurnosti – koliko dugo? Sve češće me prati jedna djetinjasta misao – što ako je neki anđeo „namjestio“ određenu situaciju da me iskuša, pa mi doveo prosjaka na put da vidi kako ću postupiti, i sad odozgo gleda i smije se dok razmišljam hoću li prevrnuti džepove, ili se praviti da ne vidim i produžiti. Uvijek se jako čudimo kad nam se dogodi nešto loše, nesreća, bolest, gubitak posla. I uvijek iznova isto pitanje- Bože, zašto baš ja? Tuđa patnja uvijek je nešto strano, a osobne nesreće nešto nepravedno, jer bol i bolest, i smrt su uvijek za druge. A nije, sve je za nas! Treba živjeti otvorenih očiju da bi se to razumjelo. Priču sam započela s prosjakom, a dovršiti ću je sjećanjem na jednog pjesnika. Nikolu Šopa, koji u svojim refleksivnim pjesmama oslikao povezanost malih stvari, i u toj povezanosti naslutio dušu svemira. U svojim pjesmama razmišlja o Isusu, o tome kako bi to bilo kad bi ga On zaista posjetio, kamo bi Ga poveo, što bi Mu pokazao? U završnim stihovima jedne pjesme pita se - Isuse, bih li Te uopće prepoznao da mi večeras kao sasvim običan čovjek nenajavljen pokucaš na moja vrata? Doista, bi li?
Beethoven- Romanca No.2 F Major |
Čini mi se da ove godine božićnih sajmova ima više nego ikada ranije, na svakom uglu po jedan. Svijetle šarene lampice, blistaju izlozi, sve se priprema za Božić.