|
„…Svaki čovjek svoju dušu zatvara teškim vratima, najviše oni što pričaju da u njima nema tajne, ali ih je malo koji su se uspjeli sasvim zatvoriti, koji nisu dopustili da se u njih poviri i vidi kakva im svijeća u nutrini gori, kakvu sjenu baca, tko u nju ulje nalijeva i tko stijenj žeže…“ Ivan Aralica: Asmodejev šal
Duboko, duboko, dublje od najdubljeg oceana su dubine ljudske. Tko osim anđela može proniknuti do dna s kog pupaju i želje i strahovi? Ponekad provedeš cijeli život pored nekog, a upoznaš samo njegovo naličje. Njegove svakodnevne navike, raspoloženja, ono što je vidljivo i otvoreno. Ali ono o čemu žudi, što sanja i što ga čini istinski sretnim ostane zagonetka.
Neki ljudi nalik su na mirno, pristupačno jezero, do čijih se obala lako silazi. Ima i onih koji su brze rijeke ponornice, prilaz do njih je opasan jer teku između strmih, oštrih stijena. Sudbina im je da teku same, divlje i svoje. Najsigurnije je gledati ih iz daljine jer sve drugo nosi sobom rizik od ozljeda. Zatim su tu pitomi, blagi potoci obrubljeni svježim zelenilom u čijoj se ljepoti može nesmetano do mile volje odmoriti i okrijepiti. Moja prijateljica Vera mene je prispodobila dubokom oceanu neuhvatljivom i nedokučivom svima pa i sebi samoj. Uz brižnu napomenu da moram živjeti i disati na vrhu vala, češće nego u dubini… jer ako se suviše upustim u maštu i sanjarenje potonut ću prebrzo i preduboko za povratak.
Svašta sam u životu doživjela, upoznavala razne ljude, čudila se… Imala sam priliku svjedočiti događajima kad netko usplahiren i uplašen u svakodnevici, u nesvakidašnjim okolnostima i krizama reagira krajnje sabrano i mirno. I obrnuto, kad osoba mirna i blaga reagira eksplozivno i agresivno. I sama povremeno donosim neobične odluke, bolje rečeno, o nekim životnim pitanjima uopće ne razmišljam, budim se s onim što trebam učiniti… čak i kad se radi o velikim promjenama, životnim prekretnicama. S druge pak strane ponekad satima razmišljam o nijansi plave boje na vrpci u anđelovoj kosi!
Anđeo vladar dubina govori da je širinu i dubinu ljudske duše nemoguće sagledati. Do dna je moguće proniknuti samo anđelima, ali ne i ljudima. Govori i da je najveća ljepota i najveći izazov u istraživanju i naslućivanju, a ono što pritom jest važno, to je iskreno zanimanje za drugo ljudsko biće. Radost kad se može shvatiti i približiti onom što netko želi dijeliti. Ali i poštovanje onoga što taj drugi želi sačuvati za sebe. Moguće je nekoga voljeti,čak i ako ga se ne razumije. Srce uvijek osjeća istinu, čak i kad um govori nešto drugo.
Anđeo dubina je anđeo modre boje, širine, beskraja. On šapuće da je svaki čovjek svemir za sebe, neizmjeran, silan, na svoj način neshvatljiv. A dubine posebnosti u drugome treba poštovati: i trenutke svjetla, i trenutke tame.
|