Po čemu prepoznajemo posebne, iznimne ljude?
Koja su mjerila kojima se procjenjuje nečija osobitost?

Svi se slažemo da su iznimni ljudi sportaši koji osvajaju medalje i obaraju svjetske rekorde. Svakako su to i oni koji stvaraju glazbu zbog koje ljudi hrle na stadione i u koncertne dvorane.
Zatim umjetnici koji stvaraju slike ili skulpture kojima se divimo u muzejima.
U  ovoj kategoriji svakako su i uspješni direktori velikih korporacija, zatim izumitelji i pronalazači, pa duhovni ljudi koji su uzor mnogima.
Sve su to posebni ljudi – uspješni, cijenjeni  i opće prihvaćeni zbog svojih postignuća.
Uglavnom uživaju privilegiju živjeti u lijepim kućama, voziti skupe automobile, družiti se s odabranim ljudima, posjećivati odabrana mjesta.

Prema ovim kriterijima moja teta Katja iz Solina uopće nije uspješna!
Ne živi u elitnom dijelu grada, vozi se gradskim autobusom, ne nosi skupu odjeću, nikad nije skladala simfoniju, naslikala remek djelo ni postavila neki rekord.
Međutim, uvijek kad je nazovem razveseli mi dan svojim optimizmom i radošću.
Nikad me nije kritizirala, moralizirala i nekako je uvijek uspjela izvući iz mene ono najbolje, podržati me, ohrabriti i nasmijati.
Uvijek je na mom putu bila svjetiljka, sa svojim humorom i svojom uzrečicom što se mora, nije ni teško…

I po tome ja ona u mom životu puno važnija i posebnija nego da se uklopila u bilo koji od opće prihvaćenih kriterija uspješnosti i iznimnosti.

Biti poseban zapravo znači biti svoj.
Izdvojiti se iz gomile, biti po nečem drugačiji.
Svatko bi za sebe trebao odgovoriti na pitanje što je to što ga čini posebnim?
Je li to način na koji odgaja svoju djecu, ili način na koji voli svog supruga, poštuje roditelja, podržava  prijatelja? Način na koji obavlja svakodnevni posao?
Možda način na koji peče kolač, drugome mami osmjeh na lice, zna saslušati?

Anđeo posebnosti potiče nas da uživamo u onome u čemu smo osobito dobri.
Ako nismo sigurni što je to i postoji li uopće nešto po čemu se odvajamo, anđeo nas potiče da se posvetimo tome da to što prije otkrijemo.
Jer sasvim sigurno, svatko ima dar koji je samo njegov, i kad ga otkrije treba u njemu uživati, i radosno ga dijeliti i umnožavati.

Osjećaj posebnosti u nečem praćen je osjećajem lakoće i nepomućene radosti, ispunjenja koje nema potrebe za daljnjim pitanjima i objašnjenjima.
Kad u nešto vjerujem i znam da to radim najbolje što mogu dosežem unutarnji mir.
Kad znam da ono što stvaram i razvijam počiva na ispravnosti, da nitko time neće biti povrijeđen, ni oštećen razvijam osjećaj sigurnosti i radosti.
I zato kažem svom anđelu veliko DA i veliko HVALA na svim  posebnostima u kojima već uživam, kao i na onima koje ću tek otkriti.

I radujem se jer znam da smo u naručju anđela svi mi izuzetni, i svi smo posebni!