Anđeo svakodnevice sa mnom je svakog dana moga života.
On je tiha pratnja kroz male dane kalendara, monotone i iste, nalik na kapljice u rijeci.
Premda „obični“ dani čine najveći dio vremena, živi ih se nekako usput
u očekivanju dana odmora i blagdana.

No, u toj prosudbi valja biti oprezan, jer broj dana je ograničen.
Vrijeme je dar, nikad se ne zna kad će Atropa presjeći životnu nit.
U času rođenja sve je već poznato, svaki dan i svaki otkucaj srca.
Život je prekratak i dragocjen da bi ga se živjelo samo u dane praznika.

Zato svakodnevicu prihvaćam sa zahvalnošću.
Bez obzira donosi li mi dan posjetu liječniku, sate provedene nad radnim stolom, pripremanja obroka, stajanje u redovima…
Što god me određenog dana čeka – moje je, a ja sam dio toga.
Provedem li pola sata čekajući u nekom redu, znači da imam zdrave noge na kojima mogu stajati. Polažem li ispit, znači da imam mogućnost usavršavanja i napretka.

Isti ovaj trenutak ljudi na različitim krajevima svijeta žive na različite načine.
Negdje bijesne poplave, negdje haraju ratovi, negdje se srušio avion, negdje ljudi umiru.
Sada. Ovog trenutka.
U svjetlu tog saznanja zahvalna sam na mirnoj monotoniji.

Zurael  pomaže svjesno živjeti u sadašnjosti.
Prepoznati osobito i neponovljivo u okviru dosadnog, monotonog, svakidašnjeg.
Prepoznati priliku koja se nudi kad ujutro otvorim oči.
Svatko od nas može biti kreator svog vremena i osmisliti ga na jednak način na koji kompozitor piše sonatu, a slikar miješa boje na paleti.
Svakodnevica ne mora biti siva i monotona.
Ovaj dan živim samo danas, on se nikad više neće ponoviti!
Zato ga želim proživjeti bolje, potpunije, drugačije!

I prihvaćam priliku za radost, za sakupljanje pozitivnog iskustva i odbacivanje svega negativnog –  kritike, samokritike, neprijateljstva, depresivnih misli, osjećaja krivnje….
Sa svakim koga danas susretnem podijelit ću radost, osmijeh i blagoslov!
Živjeti ću SADA.

To i jest smisao Zuraelove poruke- živjeti svjesno svaki dan.
Ali, on je tih i nježan anđeo, a njegova prisutnost nalik je blagom mirisu kasne ruže, one koja je odoljela mrazu i ostala zadnja u grmu.
I osjetit će je samo onaj tko je spreman u to doba godine prošetati vrtom.


Dim lights
Brahms- Violinski koncert D major
Leonard Bernstein dirigira Bečkom filharmonijom