Anđeo svakodnevice sa mnom je svakog dana moga života.
Prati me kroz obične, male dane kalendara, monotone i iste. Iako ti dani čine najveći dio našeg vremena, živi ih se nekako usput u očekivanju dana odmora i blagdana.

No, u toj prosudbi valja biti oprezan, jer broj dana je ograničen. Vrijeme je dar. U času rođenja sve je već poznato, svaki dan i svaki otkucaj srca. Život je prekratak i dragocjen da bi ga se živjelo samo u dane praznika.

Zato svakodnevicu prihvaćam sa zahvalnošću. Bez obzira donosi li mi dan posjetu liječniku, sate zamornog posla, pripremanja obroka, čekanja u redovima…
Što god me određenog dana čeka – moje je, a ja sam dio toga. Provedem li pola sata čekajući u nekom redu, znači da imam zdrave noge na kojima mogu stajati. Čeka li me težak ispit, znači da mi je život pružio mogućnost za školovanje, učenje i napredak.

Isti trenutak ljudi na različitim krajevima svijeta žive na različite načine. Negdje bjesni rat, negdje se izlila rijeka, negdje se srušio avion, negdje ljudi umiru. Sada. Ovog trenutka. U svjetlu tog saznanja zahvalna sam na mirnoj monotoniji.

Anđeo svakodnevice nadahnjuje nas da kreiramo svoje dane na način na koji kompozitor piše sonatu a slikar miješa boje na paleti.
Da u svaki unesemo dah vedrine, svježine i nove energije.
Da osjetimo važnost vremena u neponovljivosti trenutka.
Svakodnevica ne mora biti siva i monotona.
Ovaj dan nikad se više neće vratiti!
Zato ga želim proživjeti bolje, potpunije, drugačije!

I prihvaćam priliku za radost, za sakupljanje pozitivnog iskustva i odbacivanje svega negativnog - kritike, samokritike, neprijateljstva, mračnih misli, osjećaja krivnje…
Sa svakim koga danas susretnem podijelit ću radost, osmijeh i blagoslov! Život će se za mene otvoriti u bogatstvu novih tonova, a svaki dan bit će novo i jedinstveno iskustvo ako odlučim živjeti SADA.