Mrka, šutljiva zemlja – i ledeno, sivo nebo.
Anđeo zime briše iz pejzaža sve nevažno,
uklanja sve bujno i bogato što zemlju uljepšava.
Nestaju mirisi, zvuci, boje…
Sve se uvuklo u sebe, ostala je samo pročišćena jasnoća bitnog.
Ništa ne odvlači pažnju pogledu usmjerenom u nebo.

Nad zemljom – mir i tišina.
Sve što se događa, događa se unutra, pod površinom,
gdje sjeme spava i čeka tople dane.
Zemlji je potrebna zima, kao što joj je potrebno ljeto.
Čovjeku treba mirovanje i počinak, jednako kao i aktivnost stvaranja.

Anđeo zime vodi me u odmak, molitvu, meditaciju, sanjarenje…
Potiče me da gledajući nebo istražim vlastitu dubinu
 i pustim da se sjeme novih kreacija  razvije u tišini.
Da naučim jednostavno biti. Osluškivati i čekati.