ILI NARANČE SVETOGA NIKOLE

Ovo je priča iz davnih vremena, kad se naranče još bile naranče. I nisu se prodavale u plastičnim kantama „na akcijama“ u trgovačkim centrima. Rijetke i dragocjene jele su se polako, a njihova kora se sušila i dugo mirisala. Željeli smo ih jer se nisu mogle jesti u obične dane, bile su povezane uz izuzetne prilike, praznike, Božić, i naravno…  dan svetog Nikole.

Gledam djecu svojih prijatelja i čudim se kako su mlade generacije pametne. I petogodišnjaci dobro znaju da sveti Nikola ne postoji, a darove zapravo donose mame i tate. Naravno, na naranče se nitko i ne obazire. Ne mogu se oteti dojmu da je moja generacija zapravo imala više sreće! Današnjoj djeci kao da je netko ukrao najljepši dio djetinjstva.

Onaj u kom se leti i mašta, koji zimski prozor može pretvoriti u bajku, mačku u začaranu princezu, a bundevu u kočiju. Na Šolti sam rasla do svoje šeste godine i nikad mi nije palo na pamet posumnjati u postrojenje svetog Nikole, ili anđela čuvara. Pa kako bi drugačije ti mirisni plodovi dospjeli na otok zimi, da ih nije svetac osobno u svojim rajskim vrtovima ubrao i za mene ostavio na kantunalu pored prozora? Tko bi staru kuću čuvao od bijesne bure ako ne anđeo čuvar?

Stare predaje govore o anđelima koji pjevaju iznad kolijevke novorođenog djeteta. Ako je to zaista tako, nad moju kolijevku zasigurno se nadvio anđeo jednostavnosti. Mora biti da sam ga osjetila, jer je postao moja potreba, i kasnije – moja priroda.
Lijepo mi je s njim jer je sve tako prirodno i lako!

Ne pretvaram se, ne glumim. Govorim ono što osjećam. Živim bez poze. Čvrsta sam i jednostavna, stojim ponosno iza svog korijena. I sa sjeverne i južne strane moji preci su bili obični ljudi - ribari, težaci, radnici.

Krštena sam kao katolička kršćanka, i nikad nisam imala potrebu tragati za dalekim istinama, smatram da je sve potrebno za svrhovit i ispunjen život sadržano u Bibliji, i cijeli život nije dovoljan da bi se ona dobro proučila. Uvažavam i poštujem duhovnost drugih ljudi, svaka vjera je i dobra i ispravna dok čovjekovu potragu za svetim pokreće ljudskost i osjećaj za bližnjeg.

Najdraži svetac mi je sveti Franjo, onaj u čijoj je širini i jednostavnosti bilo dovoljno prostora i za čovjeka i za životinju. Najveće ličnosti dvadesetog stoljeća za mene su Gandi i  Majka Tereza. Najveće vrijednosti su mi obitelj i moji prijatelji. Najveća sreća zagrljaj i osmjeh.